Posts

Design Thinking primjer: od luzera do Airbnb-a

Zamislite ovako: pala na pamet ideja da napravite stranicu putem koje će ljudi iznajmljivati stanove i sobe turistima.
.
Godina je 2009. Turista ima dovoljno, Booking odavno postoji, i vama (Tebi i tvoja 2 prijatelja) se čini da ima prostora za još jednu sličnu stranicu, koja bi targetirala samo privatne iznajmljivače i povezivala ih s ljudima koji dolaze u njihov grad.
.
Vas trojica uzmete svoje novce, uložite ih u stranicu, software, oglase (vjerujem da govorimo o nekoliko x 10k $), i nakon nekog vremena na stranici ima dovoljno oglašivača.
.
btw oglašivače nije problem skupiti, pošto im za prijavu stana na vašu stranicu ne naplaćujete ništa.
Iznajmljivači su, nažalost, druga priča.
.
Ono što je problem je – na stranici ima pregleda, ali nema iznajmljivanja, što znači da je vaša tjedna zarada od provizije oko 200$ tjedno.
Što je 000-ništa u usporedbi s vašim ulogom!
.
I tako tjedan po tjedan isto.
Vaši novci nestaju, a kompanija samo što se nije ugasila.
.
Drugi prijatelji vas izbjegavaju da ne bi morali slušati vaše probleme.
Cure od kojih ste posudili novce ih baš sad trebaju nazad.
Još malo pa vam je kod mame jedino utočište, uz uvjet da podnesete njezin “rekla sam ti” pogled.
Korak ste do toga da si naručite majice s “I’m a complete looser” natpisom i zatvorite firmu.
.
Ok, možda sam malo pretjerala, a možda i nisam.
No vjerujem da svatko tko je ikada krenuo s nekim poslovnim pothvatom koji se nije u prvom trenutku pokazao izvrsnim zna taj osjećaj.
.
No junaci naše priče su prvo sjeli, razmislili i napravili:
– analizirali oglase koji su iznajmljivači dali na njihovu stranicu
– zaključili da su *loše fotografije* jedina zajednička stvar svim oglasima (sjetimo se,2009 je godina)
– na osnovu čega si zaključili da turisti zapravo uopće ne vide što točno iznajmljuju, pa stoga nema najma – nema provizije
– jedan od njih je ODMAH iznajmio kameru i otišao u posjet ljudima koji iznajmljuju, napravio dobre fotke, razgovarao s njima o tome što je njima kao klijentima najvažnije
– nakon postave boljih fotki u roku tjedan dana se njihov prihod od provizije udvostručio*
.
❗️Ali to nije sve, nakon toga tek slijedi prava stvar💡
– njihov odlazak na radionice ✨Design Thinking-a👍
– i primjena naučenog na njihov posao – stvaranje usluge koja pruža mogućnost ljudima da zarade iznajmljujući svoj stan, i stvarajući toplo, ljudsko iskustvo turistima koji u novom gradu stanuju “kao domaći”
.
(ne šalim se, ovdje je link na članak koji sve u ovo u slovo pojašnjava https://www.bbva.com/…/airbnb-design-thinking-success-story/ )
.
Rezultat je jedna od kompanija koju bi danas svatko poželio.
A njihov način rada je usvojio i Booking, a rado bi iskopirali svi kojima padne na pamet nešto slično.
.
Ima li prostora za još jednoga?
Možda.
Dođite na radionicu Design Thinking-a 10.11., možda za zajednički rad izaberemo primjer koji će vam otvoriti nove vidike. Sve info su ovdje: https://dijananovak.com/thinkdesignthis-poslovni-laborator…/
.
I zapamtite – kad stavljate oglas na Airbnb, pazite da stavite dobre fotografije – kako bi ljudi mogli izabrati baš vas!

Win – Win Journey: što je to?

P: Čuo si za pojam Customer Journey?

O: Da, to je ono kad planiramo put kojim će naš klijent sresti s našom uslugom, gdje će i kako čuti za nas, kako ćemo doći u kontakt, kako ćemo se upoznati, kako će naručiti ili kupiti našu uslugu i kako će izgledati njegovo iskustvo u korištenju naše usluge … tako nešto?

P: Da, tako nekako. Inače, to je jedan od dijelova kojim se bavi Design Thinking metodologija – razmišljamo unaprijed o tome gdje će je sresti i kako će tvoj klijent doživjeti Tvoju uslugu, što će ga privući baš k Tebi. Kako ti ide planiranje toga?

O: Pa krenuli smo tako razmišljati i truditi se oko toga da smo više prisutni u glavama klijenata – ali smo još uvijek na početku jer ne znamo točno kako krenuti…

P: Kako to?

Paaa … Kolegica koja bi trebala napisati članak za blog je na bolovanju, a drugima to baš ne ide.

Krenuli smo smišljati o čemu da napravimo video, ali nam ne ide kako smo planirali.

Trebali smo održati predavanje, ali nije lako stati pred puno ljudi i javno pričati.

Ne znamo da li bismo napravili i webinar, ili možda i tečaj, i kakav tečaj točno – a i htjeli bi doprijeti do što više ljudi na najjednostavniji način – ali je malo previše tehničkih detalja kojima nismo vični.

I tako … da, otprilike znamo što bismo htjeli postići, ali nikako da složimo jasan plan koji nam se čini izvediv  – tako da je sve manje-više po starom  

Poznato? Poznato!

Istina je da svaki Customer Journey ima 2 strane – onu u kojoj planiraš najbolje moguće iskustvo za svojeg klijenta – ali i Tvoju – jer da bi ostvario planirano često moraš poduzeti hrpu novih koraka koje do tada nisi radio, savladati nove tehnologije, riješiti se nelagoda od javnog govora, kamera, i koječega drugog – i što je najizazovnije, promijeniti svoja uvjerenja i stavove o uspjehu, novcu, tome što zaslužujemo i što nam pripada.

Zato se kaže da posao može rasti koliko rastemo i sami – kada pomičemo svoje osobne granice, otvaramo i prostor za uvođenje novina u naše poslovanje.

Kada planiramo put kojim ćemo voditi naše klijente razmišljamo o točkama koje zovemo “Pain Points” – to su osjetljiva mjesta u iskustvu naših klijenata, mjesta gdje ih lako možemo izgubiti i mjesta na kojima im nudimo extra pažnju.

Pri tome vrlo često ne obraćamo pažnju na mjesta koja su nama, iz ovog ili onog razloga nama teška za izvesti – jednostavni primjer: planiramo održati predavanje u drugom gradu, ali imamo nelagodu pri javnom nastupu, plus ne volimo vožnju autoputom – jednostavan primjer, koji se prilično često događa.

Ako želiš da Tvoj posao naraste, i aktivno radiš na tome ali:

  • svaki puta se mučiš s temom za novi blog post
  • spetljaš se kada trebaš nekome ukratko objasniti koje benefite Tvoji klijenti imaju kada rade s tobom
  • stručnjak si u svom poslu i radiš ga odlično, ali ti je izazov strukturirati ga u poslovni model koji uključuje digitalizaciju, online medije i povećanje mjerila posla
  • imaš osjećaj da Ti je teško izložiti sebe i želiš raditi svoj posao iz pozadine
  • događa ti se da napraviš dobar plan, imaš veliku volju i na svjesnoj razini želiš aktivno raditi na svom uspjehu, no nakon dva mjeseca shvatiš da nekako nesvjesno odlažeš akciju, i da se malo pomičeš naprijed
  • čekaš da se poklope neke okolnosti koje ne ovise o tebi, zbog čega često stojiš na mjestu
  • htio bi u svoj posao ugraditi svoju autentičnost i razlikovati se od drugih
  • imaš osjećaj da daješ puno, i ne dobijaš dovoljno nazad
  • imaš osjećaj da ima prostora za povećanje obima tvojeg posla, ali ne znaš kako bi to točno napravio
  • imaš osjećaj da ti neki dijelovi posla izazivaju napetost, da ih ne znaš dovoljno dobro raditi – npr. Ti si kreativna osoba, da ne znaš i ne voliš prodavati svoju uslugu na klasičan način
  • putem si osvijestio neka svoja uvjerenja o novcu, uspjehu, sebi, svom životu … i imaš osjećaj da ih trebaš riješiti da bi uspio u poslu
  • … i puno drugih stvari koje se svode na to da znaš što bi želio postići u svom poslu, ali iz nekog razloga ti ide sporo ili nikako

Nisi sam – velika većina ljudi (uključujem i sebe)  je iskusila isto – i TO je razlog zašto se odlučuju na savjetovanje, coaching ili se uključe u program namjenjen poduzetnicima.

Kako otvoriti prostor za Win-Win Journey

Zato što volimo svoj posao i stručnjaci smo u svom području, za sve gore navedene (i njima slične) izazove kažemo – Budem već ja i to! – … i odugovlačimo, ne napravimo ih ili ih napravimo na način koji nije dovoljno dobar da bi nas prikazao onoliko dobro koliko zaista vrijedimo, u najboljem svjetlu.

Zato Te pozivam da, planirajući najbolje iskustvo svojeg klijenta, razmisliš i o svojim “Pain Point-ovima” i da im posvetiš jednaku pažnju i otvoriš si prostor za rast – kako bi od standardnog (klijentovog i Tvojeg) iskustva napravio Win-Win iskustvo.

Win-Win Journey otvara prostor zadovoljstvu s obje strane, i holistički je pristup do potpunog zadovoljstva Tvojih klijenata, i istovremenog oslobađanja Tvojih osobnih potencijala rasta i mogućnosti rasta Tvojeg posla.

Klub Jednoroga – kako postati mitsko biće u poslovnom svijetu (1)

Ovaj izvrstan pojam sam prvi put pročitala u  članku autorice Aileen Lee na Techcrunch portalu – tako ona naziva prečarobno moćne digitalne kompanije, koje su stvorile platforme koje svi mi koristimo unutar zadnjih 15tak (i manje)  godina: prepoznala je 39 njih – vjerujem da su imena svima poznata pa ih neću puno nabrajati – Facebook, LinkedIn, SnapChat, Twitter, Amazon  … to su, i sami znate. Hiper-uspješne kompanije sa bilionskom zaradom. Riječ je o kompanijama koje su mahom smještene u okrugu San Francisco-a – da, nama malo daleko, i da, nismo usporedivi s tim tržištem, i da, da nam je barem takvo tržište i naša pamet – gdje bi nam kraj bio! 🙂

Natrag u stvarnost, ono što mi je u tom članku posebno zanimljivo, i što želim ovdje prenijeti su različiti podaci i karakteristike koje su zajedničke tim svim kompanijama, njihovim osnivačima i vlasnicima:

Prvo o kompanijama:

  • u Unicor Club se može učlaniti samo 0,07% svih sličnih i software startupa – znači 1 od 1.538 kompanija
  • svake godine se rodi samo jedan novi Poslovni Jednorog
  • najveću vrijednost stvaraju kompanije okrenute širokom (consumer) tržištu – čak i ako se u toj usporedbi isključi FB
  • njihove djelatnosti se mogu suziti na samo 4 kategorije: consumer e-commerce, consumer audience, software-as-a-service, i enterprise software
  • prosječno im je trebalo 7 godina da krenu nositi dobit
  • nakon mega-hita bi rijetki uspjeli izbaciji još jedan tako dobar proizvod – i još uvijek rade na svojem najboljem proizvodu
  • zaključak: osnovati i izgraditi ovakvu kompaniju je iznimno teška i turbo-velika investicija, veća je šansa da te pogodi grom, i 100x se lakše upisati na jedan od najprestižnijih univerziteta u USA

Zato ne čudi što njihovi osnivači i vlasnici imaju dosta zajedničkog. Evo što ih povezuje:

  • svi odreda su imali prethodna poduzetnička iskustva i odličnu edukaciju
  • izuzev vlasnika FB, svi ostali su znato stariji – prosjek godina koje su osnivači imali u trenutku osnivanja kompanija u “najmlađim” počinje od 34 , pa sve do prosječne 52 godine
  • partneri koji su zajedno osnivali kompanije su većinom imali dugogodišnje iskustvo zajedničkog rada na prijašnjim projektima
  • većina kompanija ima 3 osnivača
  • 76% osnivača su svoje kompaije doveli do likvidnosti, a 69% su još uvijek njihovi CEO-i
  • gotovo 80% osnivača je imalo prethodna različita manje i više uspješna poduzetnička iskustva
  • a samo 2 prethodno iskustvo rada u digitalnim kompanijama
  • no 80% njih ima sveučilišnu diplomu tehničkih znanosti! (uskličnik je za moju radost 🙂 )
  • naravno, sa prestižnih sveučilišta
  • 2 kompanije su osnovale žene – ali niti jedan član Unicorn Cluba nema ženu za CEO-a

Zaključak je da je sve moguće – čak i u ovim našim scale-down uvjetima. Najzanimljiviji mi je podatak o zrelim godinama i prethodnom iskustvu ljudi koji su izgradili ovakve kompanije – izgleda da su životno iskustvo i dobro i kontinuirano obrazovanje glavni preduvjet za uspjeh.

Na ovo mi se lijepo slaže jedna rečenica iz potpuno drugog izvora, i koju je izgovorila žena koja je u Evropi  izgradila 1M eura vrijedno digitalno carstvo – ona kaže da se, nažalost, više nauči kada u nečemu ne uspiješ, naravno pod uvjetom da nastaviš raditi dalje, i da ne dozvoliš neuspjehu zaustavi. Ključ uspjeha je – tada naučiti zašto nisi uspio, što trebaš promijeniti i kako drugačije krenuti dalje, dok ne dođeš do rezultata koji želiš.

Kada poznaješ i očekuješ samo uspjeh, prvi neuspjeh te može lako pokopati, dok će onaj koji ih je savladao nekoliko otresti prašinu s odjeće, malo u bradu promrmljati %&()=#”ZFRFU%&(/ i krenuti dalje. Meni poznato – a kakvo je tvoje iskustvo?

PS. Ovo sa ženama – vrijeme je da to popravimo, zar ne?

Ovdje je nastavak ovog posta – analizirala sam što je zajedničko poslovnim Jednorozima, kako bi pronašla zajedničke sastojke u njihovom receptu uspjeha >>>>

Empatija kao sastojak uspjeha

Empatija je sposobnost uživljavanja u tuđu sliku svijeta i slična je hodanju u tuđim cipelama. Razumijevanje i osjećanje emocija drugih osoba, sposobnost je potrebna mnogim zanimanjima – jer svrha svih poslova koji na svijetu postoje je da zadovolje nečije potrebe.

Nekako se uvijek smatralo da ima zanimanja u kojima je sposobnost empatije potrebnija nego u nekim drugima – npr u zanimanjima koja podrazumijevaju neku vrst brige za druge osobe – te da ima zanimanja u kojima je empatija suvišna i čak neproduktivna – sami razmislite koja bi to zanimanja bila.

Trendovi se mijenjaju, tako da se i važnost sa same transakcije se proširila na način i kontekst, emocionalno okruženje u kojem se ista događa – jer zapravo posve jasno da je većina transakcija inicirana emocionalnim impulsom, iskrom koja se događa između ljudi, proizvoda ili usluge, ali i načina na koji je cijela priča prezentirana.

Svatko od sudionika u tu priču unosi svoje specifičnosti, boje, doživljaje i emocije – i nerazumijevanje tuđih emocija lako može uroditi nerazumijevanjem stvarnog problema koji našem klijentu želimo riješiti, i unatoč našoj stručnosti, vještini i mogućnostima – neka najbolja varijanta i nas i susreta s našim klijentom se neće dogoditi.

Kako saznati što naš klijent proživljava – istraživanjem, promatranjem, intervjuima, pitanjima koja ne podrazumijevaju odgovore. Rekonstrukcijama situacija i uživljavanjem u svaku od uloga sudionika u procesu kojim se bavimo. Slušanjem zatvorenih očiju i gledanjem bez tona. Osobnim iskustvom s druge strane, sa svih strana. Promatranjem iz pozicije treće ili četvrte osobe. I nakon toga, slaganjem svih dojmova, uvida i slika u jednu, najbolju varijantu koja je po mjeri i našem klijentu i u kojoj i naše umijeće i vještina može doći do potpunog i autentičnog izraza.

Ukratko, empatija koju osjećate za drugu osobu tebi pomaže da mu/joj pružiš najbolju moguću uslugu, ali i da izgradiš svoju autentičnost i jedinstvenu poziciju na tržištu. 

Rekla bih – veliki Win-Win rezultat.

PS. fotka je dokumentacija eksperimenta osobnog iskustva i prakse empatije, zadatka s jedne od mojih edukacija design thinking metodologije. Pokušaj hodanja u tuđim cipelama 🙂

dUXLab – stvarni prostor razvoja kreativnih rješenja

dUXlab /dʌkslab/ , u žargonu nazvan Laboratorij Kreativne Patke – stvarno je mjesto održavanja radionica na tragu DT-a i prostor za ozbiljnu kreativnu igru, istraživanje i stvaranje

Kreativni laboratorij u kojem situacije, ideje i planovi prestaju biti mentalni koncepti i počinju biti stvari posložene u priče i odnose – i gdje prakticiramo Design Thinking, kreativni način pronalaženja rješenja različitih izazova.

Vjerujem da ti je poznata situacija kada nešto super izgleda u mislima ili na papiru – a kada to spustiš u stvarni život, ono izgubi sjaj i ne funkcionira. U stvarnom životu, ovo je situacija koja je sve nas kreativce u nekom trenutku koštala vremena i novaca.

Poznato?

Poznato! Iz ovog razloga se već osamdesetih počele primjenjivati tehnike iterativnog razvoja digitalnih, ali i analognih proizvoda, i dizajn je postao način promišljanja.

Dizajn je u način promišljanja uveo modeliranje, hands-on pristup u kojem u laboratorijskim uvjetima želimo ispitati neke buduće stvarne situacije, kako bi naša rješenja bila ne samo dobra, nego odlična, što znači da će odražavati ne samo naše znanje i mogućnosti nego i rješenja pitanja koja će nam tek biti postavljena.

Zato dizajn koji razmišlja unaprijed postavlja sam sebi pitanja na koja traži odgovore na sve moguće, nemoguće, kreativne, interaktivne, figurativne, stvarne i nestvarne načine.
Zašto? Zato da bi naši odgovori / usluge / proizvodi bili iznimni, intuitivni, ispunjavali želje, bili željeni i atraktivni, jedinstveni i autentični.

Da bi bili izdvojeni iz mase drugih i sličnih, da bi postali Brend.

Da, dizajnirani način razmišljanja traži da angažiraš više vremena za pripremu – za prostor razmišljanja, istraživanja, izrade modela i prototipa – no vjerujem da se slažeš da je najskuplje napraviti nešto prosječno, nešto što odgovara svakome i nikome, i što će se utopiti i masi.

Iako se često koristi za razvoj digitalnih proizvoda, dizajnirano promišljanje nije namjenjeno samo njima već i tebi:
  • koji imaš ili razvijaš posao u kojem pružaš usluge
  • koji razvijaš svoje vlastite proizvode
  • koji želiš razviti vlastitu metodu rješavanja nekog izazova
  • koji želiš svoj posao podići na autentičniji nivo
  • koji želiš svoj posao učiniti ekskluzivnijim
  • koji želiš poboljšati svoj način vođenja posla
  • koji želiš da tvoj posao krene online
  • koji želiš promijeniti način rada svog tima na bolje, zabavnije i kreativnije
  • koji imaš izazov kojem bi htio pristupiti na konstruktivan i zabavan način
  • koji želiš svoje misli i emocije eksternalizirati i vidjeti ih u novom svjetlu
  • koji želiš za sebe i svoj tim poslovni coaching na nekonvencionalan, ali i efikasan način
  • koji želiš biti kreativan, inspiriran i otporan na stres
  • neovisno o tome tko si, koliki si i u kojoj si industriji
Kako i zašto ti mogu pomoći u procesu kreativnog traženja autentičnih rješenja?

Jedinstvenim kompletom opreme : u dUXlab-u te čeka oko 400 figurica, kutija s pijeskom (analogni sandbox), različite boje, olovke, flomasteri kartoni, crtaći papiri, Legići za ozbiljnu igru, te vlakići i naravno post-it papirići – sve to u namjeri da ti pomognu sadržaj tvoje glave prebaciti u stvari u tvojim rukama. Smješteni smo u gradu, ali i u potpunom miru, s pogledom u zeleno.

Ovdje je kratki video o našem prostoru i ekipi koja te tamo čeka:

Jedistvenom kombinacijom vještina: način dizajniranog promišljanja usvojila sam odavno kroz studij na Arhitektonskom fakultetu i usavršila kroz certifikacijsku edukaciju u IDEO U, poznajem agilni način rada, završila sam dvogodišnju edukaciju Art terapije na kojoj sam nakon toga i dvije godine asistirala – neophodno za znanje rada sa figurom i aktivacijom persone, nekoliko coaching edukacija i specijalizacija – NLP, Executive coaching (AOEC) i višegodišnjom praksom tečaja istraživanja i razvoja kreativnosti.

Autor sam online design thinking & coaching programa #ODLIČNAIDEJA kojeg je do sada pohađalo preko 70 osoba koje sam provela kroz proces dizajniranja njihovih ideja kroz istraživanje potreba budućih klijenata.

Uz to i sama imam preko 8 godina poduzetničkog iskustva, prve 4 u kreativnom poduzetništvu, i nekoliko godina kasnije kao direktor građevinskog poduzeća specijaliziranog za uređenje poslovnih interijera. Uz redovan posao od 2013 vodim programe razvoja kreativnosti, radim s grupama i individualno, a od 2017 se potpuno posvećujem vođenju programa za osobe koje žele svoje poslovne ideje razvijati na kreativan i autentičan način.